28

petak

prosinac

2007

Dakle, odgovori na neka pitanja čitatelja koji su (ili nisu ) čitali uvod u blog:


Kada sam otvorio blog, imao sam na umu jedan projekt koji sam konceptualno htio djelomično riješiti kroz blog, a onda i kroz neke druge medije pa sam objavio neke pjesme iz nove neobjavljene zbirke. Onda su stvari krenule sasvim drugim putem pa sam odlučio objavljivati stare pjesme, odnosno pjesme koje su bile objavljene u knjizi. Kako se kod nas zbirke pjesama objavljuju u 500 primjeraka od kojih se većina tko zna gdje utopi, proda ih se eventualno deset, autor podijeli ono što dobije, dođemo do brojke od pedesetak čitatelja. Želim li biti jako optimističan, reći ću stotinjak, iako ni sam u to ne vjerujem. Blog je tu idealan i prilično jeftin. Naravno, ima blog i svojih mana. Recimo, volim čitati komentare na blogovima, ali ih sam ne volim pisati. Više volim progutati i provariti neki tekst, pjesmu, komentar u sebi i to zadržati. Tu dolazimo do druge strane; ako ne komentiraš, onda nitko i ne zna da ti imaš neki blog i tamo nešto pišeš i objavljuješ, znam postoje i drugi načini (samo)promocije, ali ovaj je najučinkovitiji. Pored toga, nevjerojatna je količina blogova i ljudi koji ih pišu, ali ih je prilično malo pismenih i čitljivih. I, naravno, zanimljivih.
Ne krijem se, nije mi do anonimnosti. Uostalom, naziv bloga je i naziv moje prve zbirke pjesama, samo sa zarezom između: Psiho, ptice. Knjiga se prodaje i u nekim Internet-knjižarama, samo je preskupa. Sedamdeset kuna, ma daj, na blogu je besplatna!
Nisam iz Splita, iz Osijeka sam, samo tip liči na Olivera J
Na kraju, zahvaljujem se na čitanju i komentarima. Čitamo se!

27

četvrtak

prosinac

2007

kuća


kuća
to je jedino što znaš nacrtati

prvo crtaš prozore
kažeš
najvažnije je da ima puno svjetlosti
tako kuća izgleda prostranije

onda crtaš vrata
kažeš
vrata govore kakvi ljudi žive u kući

zidove crtaš da bi kuća bila toplija
kažeš
mogli bi biti i od stakla
jer ti nemaš što skrivati

na kraju crtaš krov
kažeš
krov ne smije biti previše šiljast
jer tada kuća izgleda opasno

ograda mora biti niska i drvena
kažeš
jer takva se ograda najlakše preskoči

još samo nedostaje drvo
kažeš
jer drvo je najtočniji sat
i po njemu vidiš koliko si ostario

a kada ćeš nas nacrtati
kažem

već sam nas nacrtala
kažeš
evo sjedimo tu u sobi i ja ti govorim
kako bi već jednom mogao upaliti tu vatru

ali nisi nacrtala dimnjak
kažem

sve moram ja
kažeš
i crtaš dimnjak
i dim što se izvija u nebo

18

utorak

prosinac

2007

u zgradi preko puta


U zgradi preko puta
živi Oliver Dragojević.
Stoji na balkonu
i puši jednu za drugom.
Čak i po najvećoj hladnoći.
Zar nikada ne pomisli
da bi to moglo naštetiti
njegovom dobrom glasu?

Ponekad se pojavi
i njegova žena pa
premeće neke lonce i tave.
Uglavnom se ne primjećuju.

Njegova kćerka hrani mačke,
fura dobar auto,
ima izvanbračnog sina
i sunča se u toplesu.

U zgradi preko puta
živi Oliver Dragojević
ili u najmanju ruku
njegov dvojnik.
Stoji na balkonu
i puši jednu za drugom.

11

utorak

prosinac

2007

kraj reda


kiša je jaka
kašika zemlje
uveče
uvuče se
duboko pod kožu –
kažem djedu,
a on me samo
pogleda i nastavi
okopavati kukuruz.
pri kraju reda
kaže:
nekad smo
jasnije govorili.
nije nam trebalo
puno riječi
da kažemo
kako će ove stabljike
zakriliti svjetlo.
dovoljno je bilo
pogledati zrno
pa da samo u podne
vidiš sunce.
i nismo tako jurili.
vidiš,
nikada ne bih došao
na kraj reda
da sam razmišljao
koliko je daleko.

04

utorak

prosinac

2007

to ti obnavlja kožu


kao kad zariješ ruke do lakta
u vreću punu žita
da se znoj i prašina pomiješaju
pa u tom blatu
čekaš rodniju godinu
boljeg trgovca
za svoje ljekovite mirise
jer to ti obnavlja kožu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>